Komentar! hm, ja potječem iz obitelji kojoj je uvijek otac bio glava u obitelji, znalo se da je njegova zadnja i dan danas ga izuzetno poštivam. Možda je problem stava oca od samog početka prema sinu!

trebalo bi sagledati toga puno više, ali sam stajališta da se dijete odgaja s ljubavlju ali strogo!

Svako dijete testira granice svojih roditelja. Svako dijete treba znati granice i uloga je roditelja da ga upozna s njima. Mislim da u Vašem slučaju otac to nije činio dovoljno često. Ovakvo ponašanje je jako teško ispraviti u nekoga tko ima godine Vašeg sina. Mislim da nema druge nego početi odmah s radikalnim promjenama:

Jasno odredite što ćete tolerirati, a što ne. Ukoliko ljenčari po cijele dane (izležava se, banči s prijateljima, spava do podne i slično), odredite mu dnevne dužnosti koje MORA izvršavati bez iznimke i izgovora. Neka obavezno bude među zadacima jedan koji mu se jako sviđa i jedan koji mu se uopće ne sviđa (pitajte ga što voli). Na taj način mu pokazujete da ga poštujete, ali i da u životu ne ide uvijek sve baš onako kako se hoće i da treba biti spreman ponekad uraditi i nešto što mu ne odgovara. Mnogima se ne sviđa čistiti kuću, iako se svi slažu da je to nužno, je li tako?

Uključite i njega u Vaše obiteljske aktivnosti, redovno ga pozivajte iako on to možda odbija. S vremenom će se priključiti, upornost i strpljenje prije svega (obiteljski izleti, izlasci, šetnje, piknik, posjete prijateljima i rođacima i dr.). To se odnosi i na razdoblja kad se ne ponaša u skladu s pravilima - on je Vaš sin i stoga uvijek dio obitelji, bio dobar ili loš.

U cijelom postupku obratite pažnju na slijedeće:

• Za svako ga dobro ponašanje nagradite (lijepa riječ, pohvala, zagrljaj, izbjegavajte materijalne nagrade)
• Za loše ponašanje NE osuđujte ga kao osobu (ne govoriti "ti si loš, ljenčina, izrod, kreten" i slične izjave). Umjesto toga, osudite njegove postupke i izrazite što osjećate u vezi toga. Npr., "nije lijepo od tebe što si zaboravio izbaciti smeće iz kuće. Nisam zadovoljna, molim te napravi to odmah" i sad pazite: inzistirajte da to napravi ODMAH ako kažete odmah!!! Što god tražite od njega, činite to mirno i strpljivo toliko dugo dok to ne napravi (odnosi se najčešće na ono "odmah").
• Ne tretirajte ga kao najlošijeg ako imate još djece. Sva Vam djeca moraju biti jednaka (znam da u srcu jesu, ali se roditelji često ne ponašaju tako, često svoju strogost nepravilno raspoređuju).
• Ako ima plaću od koje može samostalno živjeti, pod hitno organizirajte u dogovoru s njim da živi sam. Pri tome mu budite uvijek pri ruci kao savjetnik i podrška. Ni pod kojim uvjetima mu ne poklanjajte novac, eventualno ponekad (ali doista PONEKAD) stvar koja mu je potrebna u stanu (može i ukras, ali nemojte cvijeće, sumnjam da će preživjeti )
• Još jednom: ni pod kojim uvjetima mu ne poklanjajte novac ako zarađuje samostalno
• Ne uspoređujte ga s braćom/ sestrama, npr.: "Vidiš kako je Jurica dobar, zašto ti nisi?". Umjesto toga recite "Jurica je svoje zadatke odradio i uvijek stiže sve na vrijeme. Dogovori se s njim da ti pokaže kako mu to uspijeva" (na ovaj način potičete njihovo zajedništvo i komunikaciju).
• I doista, zar morate baš svaku priliku iskoristiti za kritiziranje djeteta? :)

Nadam se da sam pomogao. Za ovo je potrebno jako puno vremena i strpljenja, ali do 30.-te se možda skocka . Budite spremni i na to da neke stvari se možda nikada neće promijeniti, jednostavno su dio karaktera. Poštujte to i pokušajte se i Vi malo sa svoje strane prilagoditi. Pozdrav!