Hvala mom ocu i majci!

Gledam televiziju i postavljam samoj sebi pitanje zašto toliko oholosti, tučnjava, alkohola, kriminala među mladima….

Međutim, da se vratim u svoje djetinjstvo gdje sam zajedno sa svojom sestrom i bratom prolazila kroz sve te godine odrastanja ali uz oštru palicu svoje majke i oca. Majku sam stavila na prvo mjesto jer je ona bila ta koja je odigrala najveću ulogu u našem odgoju budući je otac bio taj koji je radio van Lijepe Naše, ali nemojte misliti da nije bio autoritet, dapače.

Sjećam se jedne prigode kada sam se dogovorila sa svojom susjedom izići van (tada smo sestra i ja imali izlaz do 22,30 – 23,00, imale smo 17 godina), ali kako je njen otac stigao nakon pola godine kući, upitala ga je kada mora doći kući, a on joj kaže:

- Ajde dobro, stigao sam kući, biti ću dobar pa ću te pustiti do 20,30! – rekao joj je!

Bila je šokirana, ali se vratila kući kada joj je otac rekao. Hoću reći, ipak su se tada roditelji više poštivali, ali oni su se poštivali jer su roditelji bili ti koji su određivali pravila i koji su tražili da se ta pravila poštivaju.

Moj otac je kao odgojitelj bio jako strog, ali ni majka ništa nije bila blaža, dapače znalo se, subota je dan kada stan čistio generalno; nikada to neću zaboraviti, parket se čistio prvo mokrom krpom, potom suhom, a na kraju sa voskom. I tako svaku subotu, bez da nabrajam prozore, rolete, pločice, balkone… to je tako bilo od naše 12-te godine! Jedan dan sam ja prala posuđe, a sestra čistila stol i usisavala tepih, i tako smo se mijenjale svaki dan, naravno do te subote… joj, to nam je bilo najteže….

Kada bi otac došao preko ljeta, svi bi zajedno išli na selo i tada bi bila radna akcija! Svaki dan bi nam otac nalazio posla, bilo da se radi o kopanju rupa za voćke ili zidanju zidova oko kuće…

Sjećam se da bi se sa udaljenog humka naši susjedi (naših godina ili malo stariji) smijali i zadirkivali nas zbog posla. Kada bi naš brat bio ljut zbog posla kojeg bi mu otac dao znao reći:

- Proklete voćke, što će mi one? Ali bi mu otac rekao: Samo ti kopaj, ne znam tko će uživati u njima za 10-tak godina, ti ili oni gore što te zadirkuju!

Tako je i bilo, od toga je prošlo jako puno godina, majka se i dan danas zna sjetiti pa reći: Gdje ste ih ostavili na onom humku, tamo ćete ih i sada naći! Otac nam je uz te voćke koje su sada svake godine pune plodova, usadio i radne navike, koje ovi što su na humku bili, nikada nisu ni stekli!

Da se vratimo na onu temu o kojoj sam htjela pisati, a to je huliganizam i tko je kriv za stanje naše djece!

Ali nećemo, jer sam već dosadna i previše sam se gore raspisala pa ću nastaviti u idućem broju, a to je sutra!